malo pognut sa sjetom u ocima
hoda kroz grad
jo ima srca jo je ponosan
jo je uvijek mlad
i jedino je stvarno sretan kad
s dragim ljudima pije
kad se bar prividno osjeca jacim
od jeftinog vina, rakije

njegovo vrijeme prolazi uzalud
donoseci samo prljav tinu i bol

Al ja mislim da ga odrastanje boli
jer godine idu
ivot ga je tek poceo slamati
i gonjen nemirom zna gadno pasti
tada sav slomljen pojuri jo br e
i mislim da ce izgorjeti

proganjanje u najgoroj nocnoj mori
da ne shvati da je postao kao oni

on je lik iz moga zloslutnoga sna
njegova je prica smije na tragicna
on je junak mojeg tamnog nalicja
njegovo prokletstvo jo me proganja